gallery/zemlja može
Probudjena svest
gallery/images (14)

 

Ovaj sajt je samo za ljude otvorenog uma koji mogu da shvate da su celog života bili sistemski zavaravani i lagani. Infomacije na ovom sajtu mogu promeniti vaš život. Obratite pažnju na njih, ne morate odmah da poverujete u sve, istražujte malo i sami.

Neki prilozi mogu imati i donekle kontradiktorne delove i teorije naučnika koji se ne slažu baš u svemu, ali je dobro čuti  i ta mišljenja, s obzirom da je potpuna istina sakrivena od nas.

gallery/download (2)

Naša slika o svetu

 

Da li ste ikad razmišljali u kakvom svetu živimo? Kakva je ustvari naša stvarnost? Gluposti, reći će mnogi, kakvo pitanje, pa vidimo, čujemo sve oko sebe, predmete možemo da dodirnemo, omirišemo, osećamo ukus hrane.. .Da, to su naša čula na osnovu kojih imamo predstavu o svetu oko nas.
A životinje,šta je sa njima? Njihova su čula mnogo jača od naših. Znam da pas i mačka mnogo jače čuju zvuke nego mi i nekad pate zbog jake buke. Čulo mirisa im je mnogo puta razvijenije nego naše i sasvim drugačije vide nas nego što mi vidimo sami sebe. Ponekad pas laje na "nekoga", a vi ne vidite ništa ispred njega, ili se plaši i beži od toga što "vidi".To je ono što znam, sigurno da ima i boljih primera. I znam da mnoge životinje ne razlikuju boje. Bik ne razlikuje boje, a razbesni ga crvena marama? Verovatno se tu radi o vibracijama, ali to bi bila duža priča. Čiji je "svet" onda pravi? A onda tu su i naučne tvdnje o postojanju drugih dimenzija. Šta mi znamo o svemu tome?
Naša čula prikupljaju podatke i šalju ih u mozak gde te informacije budu obrađene i formira se to naše znanje tj. naša slika o svetu.
A čula mogu i da nas itekako prevare ( i da nas duže vreme varaju), može doći do "smetnji na vezama" sa mozgom... A to znam i iz ličnog iskustva. Znači, naš svet je samo predstava koju mi imamo o njemu. Kao u filmu Matrix...
Ispričaću vam šta se meni desilo. Bila sam na svadbi sina moje prijateljice i sutradan sam otišla kod nje da gledamo fotografije sa slavlja.Tamo je bila još jedna naša prijateljica. Veselo smo razgovarale, gledale slike i smejale se. Posle nekog vremena ušao je Marko, mladoženja i ja sam se obradovala i veselo ga pozdravila.
-Zdravo, Marko, kako si?- Svi su me u čudu pogledali kao da sam luda ...
-Izvini, on je već bio tu pre 10-15 minuta i javio ti se, a ti si ćutala?
-Kako, pa ja ga nisam videla?- izvinjavala sam se, opravdavala, a ništa mi nije bilo jasno. Visok, krupan mladić, koga znam od malih nogu, a kad nam je prišao nisam ga ni videla ni čula.
Malo kasnije sam završila posetu, pozdravila se i otišla zbunjena i postiđena. Od tada sam prijateljicu izbegavala i vremenom smo se i udaljile. To je bilo pre nekih 5-6 godina, a ja sam se tog događaja iznenada setila jednog jutra prošle godine. Zašto baš tada? Bilo mi je jasno kad mi se javio gospodin Ivan i pisao mi baš o našem shvatanju sveta oko nas i kako mozak obrađuje informacije koje prima putem čula.                                   Da li to može biti slučajnost? 
Posle toga sam shvatila šta se desilo kod moje prijateljice. Ne znam kako, ali došlo je do neke greške,"prekida na vezama", moj mozak nije obradio informacije i uopšte nije registrovao Markovo prisustvo.

Postoji još jedna situacija koja me zbunjuje. Da li ste primetili da,kad se nađete u nekoj opasnoj situaciji, ceo svet i sve oko sebe doživljavate usporeno, kao na usporenom filmu? Na primer, kad se ja sapletem i padam, svesna sam svega, svašta mi prolazi kroz glavu, a ne mogu ništa da učinim i tresnem o zemlju kao tikva. Srećom nisam imala težih povreda pri takvim iskustvima.
Tako naš mozak funkcioniše i može itekako da nas vara. Najbolji primer  ovoga  je priča o čoveku hipnotisanom da u prostoriji punoj gostiju ne vidi  svoju kćerku. Ona je stajala direktno ispred njega, a on je uopšte nije video. Čovek iza nje je pitao hipnotisanog oca da mu kaže šta on ima u ruci.- Vi držite sat- odgovorio je ovaj i tada je glasno pročitao posvetu koja je na satu upisana, iako to od kćerke nikako ne bi mogao da vidi.
Zbog svega toga smo podložni manipulacijama i uticajima medija svih vrsta na formiranje slike naše stvarnosti.
Posebna tema su subliminalne poruke koje deluju podsvesno, bez naše volje.
Ne verujte novinama, radijskom i Tv programu! A ni svemu na internetu... Istražite sami! 
O tome šta Dejvid Ajk kaže o prirodi naše stvarnosti pogledajte

Naša stvarnost
gallery/images
gallery/images (1)
gallery/images (4)
gallery/images (3)
gallery/images (5)
gallery/images (22)
gallery/images23
gallery/images (7)

Na sajtu Dnevno.hr je jedan odličan tekst o 10 načina medijskog manipulisanja ljudima. Tako je u celom svetu, pa i kod nas. Ovde navodim tih 10 načina, da li vam bar nešto izgleda poznato?

Preusmjeravanje pažnje

Pažnju javnosti preusmjeravati s bitnih problema na nebitne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi razmišljali i stekli osnovna saznanja u razumijevanju svijeta.

Stvaranje problema

Ta metoda se naziva i ‘problem-reagiranje-rješenje’. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje s namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države.

Postupnost promjene

Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postupno, ‘na žličicu’, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, biti će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

Odlaganje

Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje puno ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se predhodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i ‘zajednička nada u bolju budućnost’ olakšava njihovo prihvaćanje.

Upotreba dječjeg jezika

Kada se odraslima obraća kao kad se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

Buđenje emocija

Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na toj razini sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

Neznanje

Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanje manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva ostao nepremostiv.

Veličanje gluposti

Javnost treba poticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je (in, u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i znanosti.

Stvaranje osjećaja krivnje

Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, uslijed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti, ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i podcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svog položaja i pobune protiv ekonomskog sustava.

Zloupotreba znanja

Brz razvoj znanosti u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. ‘Sustav’, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.

 

Laži koje živimo

 

Ovaj film često uklanjaju sa You Tube,ako to opet učine - izvinite.